Pravo građana na liječenje je zagarantovano Ustavom Crne Gore, kao najvećim aktom jedne države. Vantjelesna oplodnja čini način liječenja neplodnosti, koja se definiše kao bolest u medicinskom smislu. Postojeći Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama je na snazi od 2009. godine, a nakon toga se više puta pokušavao mijenjati. On ne prepoznaje nijedan vid mogućnosti izvoza kao ni uvoza genetskog materijala, spermatozoida, jajnih ćelija, formiranog embriona kao ni postojanje surogat majčinstva. Nacrt zakona o izmjenama i dopunama zakona o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama iz 2016. godine i dalje nije aktuelizovan, već je u skupštinskoj proceduri od januara 2020. godine. Napredniji od ranijeg svakako, ali bez prepoznavanja mogućnosti surogat majčinstva. Čuvanje embriona je vremenski ograničeno, pa se pitamo koliko će naši embrioni još morati čekati do promjene Zakona iz 2009. godine?